O bolestima

Ne postoje krvne pretrage ni snimanja koja pokazuju dijagnostičke abnormalnosti fibromialgije.

Simptomi fibromialgije mogu varirati i slični su simptomima kod nekoliko drugih stanja.

Ako liječnik misli da imate fibromialgiju, prvo će morati isključiti sva druga stanja koja mogu uzrokovati vaše simptome. Pretrage za provjeru nekih od ovih stanja uključuju pretrage krvi i urina, no možda ćete morati napraviti rendgensko snimanje i druge vrste snimanja.

Procjenjuje se da treba prosječno 5 godina da pacijent s fibromialgijom dobije točnu dijagnozu.

Ako se utvrdi da imate neko drugo stanje, i dalje biste mogli imati i fibromialgiju.

ACR kriteriji za klasifikaciju iz 1990.

Dijagnostički kriteriji za klasifikaciju fibromialgije Američkog reumatološkog društva (ACR) objavljeni su 1990. godine i korišteni su u većini kliničkih i terapijskih ispitivanja.

ACR kriteriji bili su zasnovani na stručnim mišljenjima reumatologa u pogledu optimalnih nalaza dobivenih anamnezom i pregledom koji bi mogli razlikovati oboljele od fibromialgije od pacijenata s drugim reumatskim bolestima ili oblicima kronične boli. Ovi su kriteriji zatim testirani na terenu u brojnim akademskim reumatološkim klinikama i uredskim ordinacijama.

Konačni kriteriji ACR klasifikacije fibromialgije iz 1990. godine glase:

1. Raširena bol u mišićno-skeletnom sustavu mora trajati najmanje tri mjeseca.
2. Simptomi široko rasprostranjene boli moraju biti prisutni: iznad i ispod struka, u obje strane tijela (u rukama i nogama, desno i lijevo) te uzduž kralježnice.
3. Bolna osjetljivost na pritisak u najmanje 11 od 18 specifičnih bolnih (tender) točaka. Pritisak mora biti intenziteta da nokat pobijeli.

Lokalizacija specifičnih bolnih (tender) točaka je sljedeća:

1. Desno ili lijevo na razini vrata i križa u ravnini ispod ušiju
2. Desno ili lijevo na prednjem dijelu vrata iznad ključne kosti
3. Desno ili lijevo na prsištu ispod ključne kosti
4. Desno ili lijevo u gornjem dijelu trupa gdje se spaja vrat s ramenima
5. Desno ili lijevo u gornjem dijelu trupa između ramena i lopatice
6. S unutarnje strane zglobova lakta na spoju nadlaktične kosti i lakta
7. Desno ili lijevo u križima ispod struka
8. Obje bočne strane natkoljenica ispod kukova
9. Oba koljena s unutarnje strane

Ovi jednostavni kriteriji imali su osjetljivost veću od 85 posto i specifičnost za razlikovanje bolesnika s fibromialgijom od onih s drugim reumatskim bolestima. Međutim, ti početni kriteriji za fibromialgiju nisu bili namijenjeni upotrebi u kliničkoj praksi. Kriteriji su bili usredotočeni na bol u specifičnim osjetljivim (tender) točkama, unatoč dokazima da je fibromialgija poremećaj boli koji nastaje kao posljedica oštećenja ili disfunkcije središnjeg živčanog sustava. S vremenom je postalo jasno da bi ispitivanje specifičnih bolnih (tender) točaka bilo nemoguće standardizirati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i da ga nisu provodili čak ni reumatolozi. Što je najvažnije, ovi početni kriteriji zanemarili su više somatskih simptoma fibromialgije.

ACR preliminarni kriteriji iz 2010.

Preliminarni dijagnostički kriteriji za fibromialgiju Američkog reumatološkog društva (ACR) iz 2010. godine ne zahtijevaju ispitivanje specifičnih bolnih (tender) točaka i daju skalu za mjerenje težine simptoma karakterističnih za fibromialgiju.

Prema ovim preliminarnim kriterijima iz 2010. godine, pacijent zadovoljava dijagnostičke kriterije za fibromialgiju ako su ispunjena sljedeća tri uvjeta:

1. Indeks rasprostranjenosti boli (WPI) ≥ 7 i skala težine simptoma (SS) ≥ 5 ili WPI 3 – 6 i rezultat SS skale ≥ 9
2. Simptomi podjednake težine su prisutni najmanje 3 mjeseca.
3. Pacijent nema drugi poremećaj koji bi objasnio takvu bol.

Indeks rasprostranjenosti boli (WPI) je broj bolnih dijelova tijela s definiranog popisa od 19 regija. Skala težine simptoma (SS skala) obuhvaća procjenu stupnja umora, zatim do koje je mjere san neokrepljujući, te procjenu ozbiljnosti kognitivnih simptoma i niz somatskih simptoma općenito.

Za razliku od početnih kriterija za klasifikaciju iz 1990. godine, kriteriji iz 2010. godine formulirani su da se koriste za dijagnostiku, pa otuda i naziv ACR preliminarni dijagnostički kriteriji iz 2010. godine.

Izmjena ACR preliminarnih kriterija iz 2011. godine blago je preinačila nekoliko pitanja iz kriterija iz 2010. godine tako da služe za samoprocjenu. Ovi se kriteriji prvenstveno koriste za epidemiološke studije.

Ovisno primjenjuju li se kriteriji za fibromialgiju iz 1990., 2010. ili modificirani kriteriji iz 2011. godine, procjena prevalencije fibromialgije se učetverostručuje. Prevalencija fibromialgije bila je 1,7 prema kriterijima iz 1990. i 1,2 prema kriterijima iz 2010., dok prema modificiranim kriterijima iz 2011. iznosi 5,4. U tim su modificiranim kriterijima somatski simptomi bili dominantniji od boli, a njihovom primjenom u populaciji s dijagnozom fibromialgije utvrđen je veći  muškaraca.

Revizija kriterija iz 2016. prema ACR preliminarnim kriterijima iz 2010./2011.

U 2016. godini daljnja modifikacija kriterija iz 2010. predložila je uporabu generaliziranog kriterija boli, što je smanjilo pogrešnu klasifikaciju regionalnih sindroma boli. Revizija donosi sljedeće promjene:

1. Mijenja kriterij u „Indeks rasprostranjene boli (WPI) ≥7 i skala težine simptoma (SS) ≥5 ILI WPI 4–6 i rezultat SS skale ≥9.“ (WPI minimum mora biti ≥4 umjesto prethodnih ≥3)
2. Dodaje generalizirani kriterij boli koji se definira kao bol u najmanje 4 od 5 regija (lijeva gornja, desna gornja, lijeva donja, desna donja, aksijalna). U ovoj se definiciji bol u čeljusti, prsima i trbuhu ne procjenjuje kao dio generalizirane definicije boli.
3. Standardizira kriterij iz 2010. i 2011. godine i glasi: „Simptomi su općenito prisutni najmanje 3 mjeseca.“
4. Uklanja isključenja u vezi s poremećajima koji bi mogli (u dovoljnoj mjeri) objasniti bol i dodaje sljedeći tekst: „Dijagnoza fibromialgije vrijedi bez obzira na ostale dijagnoze. Dijagnoza fibromialgije ne isključuje prisutnost drugih klinički važnih bolesti.“
5. Dodaje skalu simptoma fibromialgije (FS) ili skalu polisimptomatskih tegoba (PSD) kao cjelovitu komponentu kriterija za utvrđivanje fibromialgije.
6. Stvara jedan skup kriterija (2016.) umjesto da ima odvojene kriterije za liječnike (2010.) i pacijente (2011.) zamjenom liječničke procjene somatskih simptoma utvrđivanjem prisutnosti glavobolje, bolova ili grčeva u donjem dijelu trbuha i depresije tijekom prethodnih 6 mjeseci.

ACR dijagnostički kriteriji iz 2010. i prijedlog dijagnostičkih kriterija iz 2011. i 2016. eliminirali su prethodno ispitivanje specifičnih bolnih (tender) točaka iz 1990. i definirali fibromialgiju kao poremećaj s više simptoma. U tom kontekstu, a na temelju ACR kriterija iz 2010. godine, razvijena je skala polisimptomatskih tegoba (PDS, raspon bodova: 0–31). PDS se izračunava kao zbroj WPI (indeks rasprostranjenosti boli, raspon bodova: 0-19) i SS (skala težine simptoma, raspon bodova: 0-12); PDS je također nazvan skalom fibromialgičnosti (FS). Na temelju PDS-a možemo klasificirati bolesnike s fibromialgijom u različite kategorije težine: nema (0–3), blaga (4–7), umjerena (8–11), teška (12–19) ili vrlo teška (20–31).

AAPT kriteriji (2013.)

Godine 2013. javno-privatno partnerstvo američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) i Američkog društva za bol (APS) za inovacije, prilike za napredak i umrežavanje u području translacije kliničkih ispitivanja analgezije, anestetika i ovisnosti (ACTTION) zajednički je pokrenulo program izrade taksonomije boli (AAPT) s ciljem razvoja klinički korisnog konzistentnog dijagnostičkog sustava za cijeli niz poremećaja za koje je karakteristična kronična bol, uključujući i fibromialgiju. Radna skupina za fibromialgiju predložila je nove AAPT dijagnostičke kriterije za fibromialgiju koji glase:

1. Bol na više područja (MSP) definirana kao 6 ili više bolnih područja od ukupno 9 mogućih područja
2. Umjereni do teški problemi sa spavanjem ili umor
3. Bol na više područja (MSP) uz umor ili probleme sa spavanjem mora biti prisutna najmanje 3 mjeseca

Prema AAPT dijagnostičkim kriterijima za fibromialgiju, prisutnost drugog poremećaja boli ili srodnih simptoma ne isključuje dijagnozu fibromialgije. Međutim, preporučuje se klinička procjena za procjenu bilo kojeg stanja koje bi moglo u potpunosti objasniti simptome pacijenta ili pridonijeti težini simptoma.

Fibromialgija ima mnogo simptoma koji se razlikuju od osobe do osobe. Simptomi se mogu pojavljivati i nestajati, s vremenom mogu postajati sve teži ili se poboljšavati.

Popis simptoma

• široko rasprostranjena bol: bol i generalizirana jutarnja ukočenost u mišićima, mekom tkivu, spojevima mišića i tetiva i zglobovima, osjećaj težine u mišićima, duboka žareća bol, tupa ili oštra bol, nevoljni grčevi mišića (trzanje mišića), alodinija (bol je uzrokovana podražajem koji obično ne izaziva bol, npr. nježnim dodirom), parestezija (senzacije poput trnaca, pikanja, puzanja ili svrbeža i utrnulosti). Da bi se smatrala rasprostranjenom, bol se mora javljati s obje strane tijela i iznad i ispod struka.
• iscrpljenost/umor
• poremećaji spavanja: san koji ne donosi odmor, poteškoće s usnivanjem i održavanjem sna, sindrom nemirnih nogu, apneja u snu, buđenje zbog boli i nelagode
• kognitivni problemi („fibro magla“): problemi s koncentracijom, poteškoće s pamćenjem, problemi s govorom, zbunjenost
• loš osjećaj za ravnotežu, vrtoglavica
• glavobolje/migrene
• mišićna slabost
• gastrointestinalni poremećaji: proljev, zatvor, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), nadutost, gubitak apetita, osjetljivost na hranu, mučnina, povraćanje, žgaravica, čir na usnoj šupljini, disfagija (otežano gutanje), disgeuzija (poremećaj osjeta okusa), suha usta
• genitourinarni simptomi: često mokrenje, bolno mokrenje, grčevi mjehura, neobično bolne mjesečnice, vulvodinija, endometrioza, smanjeni libido, erektilna disfunkcija
• gubitak termostatske stabilnosti, niska tjelesna temperatura
• vrućica niskog intenziteta
• Raynaudov fenomen
• problemi s vidom, zamagljen vid, suhe ili bolne oči, bol iza ili unutar očiju, poteškoće sa sluhom, tinitus (zujanje u ušima)
• osjetljivost na svjetlost, zvuk, dodir, miris i okus
• osjetljivost na hranu, lijekove ili kemikalije
• svrbež, urtikarija, osip, osjetljivost na sunce, sklonost masnicama
• teško disanje, kratak dah
• promjene raspoloženja, razdražljivost
• anksioznost
• depresija

Žarišne (trigger) točke i specifične bolne (tender) točke nisu isto.

Žarišne (trigger) točke definiraju se kao područja mišića koja su bolna na pritisak, a karakterizira ih postojanje pojaseva napetosti i uzorci „upućene“ boli, što znači da se bol često ne pojavljuje na mjestu na kojem se nalazi i sama žarišna (trigger) točka. Romboidni i trapezni leđni mišići, smješteni u gornjem dijelu leđa i iza područja ramena, često su mjesto žarišnih (trigger) točaka. Žarišne (trigger) točke na tim područjima mogu uzrokovati bol u vratu, ramenima i glavobolju. Uz gornji dio kralježnice, žarišne (trigger) točke mogu se pojaviti i u donjem dijelu leđa ili rjeđe u ekstremitetima. Često postoji opipljivi čvor u mišiću gdje se nalazi žarišna (trigger) točka. Područje je osjetljivo i često se pri pritisku bol širi od same žarišne (trigger) točke u okolno područje.

Specifične bolne (tender) točke su područja osjetljivosti i bolnosti koja se javljaju u mišićima, spojevima mišića i tetiva, burzi (sluzne vrećice u zglobovima koje smanjuju trenje) ili masnom tkivu.

Žarišne (trigger) točke može osjetiti osoba koja radi pregled, a bol osjeća pacijent. Osoba koja radi pregled ne može osjetiti specifične bolne (tender) točke, ali kada ta osoba izvrši pritisak dovoljan da joj nokat poblijedi, to pacijentu nanosi bol.

Kada su specifične bolne (tender) točke široko rasprostranjene, smatraju se karakterističnima za fibromialgiju. Žarišne (trigger) točke, koje se obično javljaju u ograničenijem regionalnom uzorku, ukazuju na miofascijalni bolni sindrom. Iako se miofascijalni bolni sindrom često javlja istovremeno s fibromialgijom i mnogim drugim bolnim stanjima, to nije isto. To su dva različita stanja. Kod nekih pacijenata ta dva fenomena mogu postojati istovremeno i simptomi se mogu preklapati.

Fibromialgija često postoji zajedno s drugim stanjima, kao što su: tenzijske glavobolje, migrena, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), intersticijski cistitis, sindrom iritabilnog mjehura, sindrom nemirnih nogu, predmenstrualni sindrom, mijalgički encefalomijelitis/sindrom kroničnog umora (ME/CFS), miofascijalni bolni sindrom (MPS), poremećaji temporomandibularnog zgloba, anksioznost, depresija, reumatoidni artritis, lupus, Sjögrenov sindrom i sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS).

Fibromialgija je najčešće stanje koje se preklapa s mijalgičkim encefalomijelitisom/sindromom kroničnog umora (ME/CFS). Važno je da liječnici ovakvih pacijenata shvate da se radi o takvoj kombinaciji medicinskih stanja jer preporuke liječenja koje se daju pacijentima s fibromialgijom mogu jako štetiti i pogoršati im stanje ukoliko ti isti pacijenti imaju i ME/CFS.

Procjenjuje se da fibromialgija pogađa 2–6% populacije. Iako je najrasprostranjenija kod žena – 75-90% oboljelih od fibromialgije su žene, također se može pojaviti kod muškaraca i djece svih etničkih skupina.

Točan uzrok fibromialgije zasad nije poznat, ali otkrića novih istraživanja pomažu znanstvenicima u razumijevanju osnovnih mehanizama fibromialgije. Većina istraživača slaže se da je fibromialgija poremećaj obrade u središnjem živčanom sustavu i neuroendokrine regulacije te regulacije neurotransmitera te da pacijent s fibromialgijom doživljava pojačanu bol zbog abnormalne senzorne obrade u središnjem živčanom sustavu.

Sve veći broj znanstvenih studija sada pokazuje više fizioloških abnormalnosti kod bolesnika s fibromialgijom, uključujući: povišenu razinu tvari P u leđnoj moždini, nisku razinu protoka krvi u mozgu na području talamusa, smanjenu funkciju osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA osi), nisku razinu serotonina i triptofana i abnormalnosti u funkciji citokina.

PET snimanje (pozitronska emisijska tomografija) otkrilo je široko rasprostranjenu aktivaciju glija stanica u nekoliko regija mozga oboljelih od fibromialgije, što je dokaz neuroinflamacije. Aktivacija glija stanica opažena u studijama oslobađa upalne medijatore za koje se smatra da senzibiliziraju putove za prijenos boli i doprinose simptomima poput umora.

Najnovije istraživanje iz 2021. godine pokazuje da su povećana osjetljivost na bol, slabost mišića, smanjeno kretanje i smanjeni broj malih živčanih vlakana u koži tipični za fibromialgiju uzrokovani antitijelima koja povećavaju aktivnost živaca koji su odgovorni za osjet bol u cijelom tijelu, iz čega proizlazi zaključak da je fibromialgija bolest imunološkog sustava.

Zasad nema lijeka za fibromialgiju. Liječenje fibromialgije usredotočuje se na ublažavanje simptoma i povećanje kvalitete života oboljelih.

Fibromialgija ima brojne simptome, što znači da niti jedna terapija neće djelovati na sve njih. Terapije koje djeluju kod nekih pacijenata neće nužno djelovati i kod drugih.

Možda ćete trebati isprobati razne terapije kako biste pronašli kombinaciju koja vam odgovara. To će obično biti kombinacija lijekova i promjena načina života. Također, terapije koje su djelotvorne neko vrijeme kasnije mogu postati neučinkovite.

Upravljanje boli

Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je tri lijeka za liječenje fibromialgije:

• Pregabalin (Lyrica)
• Duloksetin (Cymbalta)
• Milnacipran (Savella)

Pregabalin (Lyrica) je antiepileptički lijek i u kliničkim ispitivanjima je u prosjeku približno jedna trećina pacijenata liječenih ovim lijekom doživjela oko 50% smanjenja kliničke boli. Najčešće nuspojave pregabalina uključuju vrtoglavicu/omaglicu, somnolenciju (pospanost), suha usta, edeme, zamagljen vid, debljanje i abnormalno razmišljanje (prvenstveno poteškoće s koncentracijom/pažnjom). Nakon prekida kratkotrajnog i dugotrajnog liječenja pregabalinom kod nekih su bolesnika opaženi simptomi ustezanja. Zabilježeni su sljedeći događaji: nesanica, glavobolja, mučnina, anksioznost, proljev, sindrom nalik gripi, nervoza, depresija, bol, konvulzije, pretjerano znojenje i omaglica, koji upućuju na fizičku ovisnost. Što se tiče prekida dugotrajnog liječenja pregabalinom, podaci upućuju da incidencija i težina simptoma ustezanja mogu biti povezani s dozom.

Duloksetin (Cymbalta) i milnacipran (Savella) su oba selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) koji djeluju na uravnoteženje neurotransmitera serotonina i noradrenalina pacijenta. Poput Lyrice, pokazalo se da su oba ova lijeka učinkovita u liječenju i smanjenju kliničke boli fibromialgije u približno 30% bolesnika u kliničkim ispitivanjima.

Najčešće nuspojave duloksetina uključuju mučninu, suhoću usta, glavobolju, somnolenciju (pospanost), umor, zatvor, smanjeni apetit i pretjerano znojenje. Prekid uzimanja duloksetina (osobito kada se liječenje naglo prekida) često dovodi do pojave simptoma ustezanja. Najčešće prijavljene reakcije su omaglica, senzorni poremećaji (uključujući paresteziju ili osjete nalik elektrošoku, osobito u glavi), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove),  umor, somnolencija (pospanost), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, glavobolja, mialgija, razdražljivost, proljev, hiperhidroza (pretjerano znojenje) i vrtoglavica.

Najčešće nuspojave milnaciprana uključuju mučninu, glavobolju, zatvor, vrtoglavicu/omaglicu, nesanicu, osjećaj vrućine, pretjerano znojenje, povraćanje, lupanje srca, povećan puls, suhoću usta i povišen krvni tlak. Prekid uzimanja milnaciprana (osobito kada se liječenje naglo prekida) često dovodi do pojave simptoma ustezanja. Zabilježeni su sljedeći događaji: disforično raspoloženje, razdražljivost, agitacija, omaglica, senzorni poremećaji (npr. parestezija (senzacije poput trnaca, pikanja, puzanja ili svrbeža i utrnulosti) ili osjeti nalik elektrošoku), anksioznost, zbunjenost, glavobolja, letargija, emocionalna labilnost, nesanica, hipomanija (blaži oblik manije), zujanje u ušima i napadaji.

Osim ovih, simptomi fibromialgije kod pacijenata mogu se liječiti:

• neopioidnim analgeticima (lijekovima za ublažavanje boli)
• malim dozama antidepresiva (npr. tricikličkim antidepresivima, selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina – SSRI) ili benzodiazepinima

Općenito lijekovi koji se koriste za liječenje muskuloskeletne boli, poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) i glukokortikoida nisu posebno učinkoviti u ovoj situaciji.

Opioidni analgetici mogu učinkovito ublažiti bol dijelu teško oboljelih bolesnika, ali čini se da su pacijenti s fibromialgijom posebno osjetljivi na opioidne nuspojave (mučnina, zatvor, svrbež i mentalna magla) i često se odlučuju protiv dugotrajne primjene ovih lijekova. Opioidni analgetici također mogu izazvati ovisnost i njihov učinak s vremenom slabi. To znači da ćete možda trebati postupno povećavati dozu i ako ih prestanete uzimati mogu se pojaviti simptomi ustezanja.

Mogu se propisati male doze antidepresiva kako bi se poboljšao san i ublažila bol. Ako pacijent ima depresiju, možda će trebati propisati veću dozu lijekova. Postoje različite vrste antidepresiva. Izbor lijeka uvelike ovisi o težini vaših simptoma i bilo kojim nuspojavama koje lijek može izazvati. Antidepresivi mogu uzrokovati brojne nuspojave, uključujući: mučninu, suhoću usta, pospanost, uznemirenost ili anksioznost, vrtoglavicu, debljanje, zatvor i druge.

Iako benzodiazepini mogu ublažiti neke simptome fibromialgije, djeluju depresorno na središnji živčani sustav (smanjuju aktivnost središnjeg živčanog sustava te smanjuju pobuđenost) i izazivaju ovisnost.

Dugoročnije uzimanje odobrenih lijekova za fibromialgiju općenito nije raširena pojava. Unatoč učinkovitosti kliničkog ispitivanja, u „stvarnom iskustvu“ većina pacijenata s fibromialgijom ne postiže veliku korist niti jednim lijekom. Mnogi pacijenti ne nastave uzimati propisane lijekove i nikada ne postignu preporučenu dozu.

U ocjenjivanju vrlo velike baze podataka od 240 000 bolesnika s fibromialgijom, 60% bolesnika nastavilo je s duloksetinom tijekom šestomjesečnog praćenja, ali stope prekida liječenja bile su veće od 50% za svaki drugi lijek. Stopa prekida liječenja tricikličkim antidepresivima bila je 90%. Za one pacijente koji su nastavili uzimati početne lijekove, više od 50% je također uzimalo analgetik nakon godinu dana.

Važan aspekt upravljanja boli je redoviti program nježnog vježbanja i istezanja, koji pomaže u održavanju tonusa mišića i smanjuje bol i ukočenost.

Pacijenti s fibromialgijom moraju izbjegavati razinu iscrpljivanja koja ostavlja posljedice. Sve tjelesne aktivnosti treba smatrati vježbanjem (čak i aktivnosti kao što su čišćenje kuće, pranje rublja, kuhanje, odlazak u kupovinu ili vrtlarenje). Pokazalo se da su redovito hodanje, uporaba stacionarnog bicikla, plivanje, tai chi, joga, pilates i vježbe opuštanja najprikladnije aktivnosti za pacijente s fibromialgijom.

Pomaže ukoliko osoba pazi da ne pretjera, zadržava se unutar granica aktivnosti, razdoblja aktivnosti održava kratkotrajnima, često mijenja zadatke i uzima pauze. Budući da se bol intenzivnije osjeća kad je osoba umorna ili pod stresom, smanjenje umora i stresa također smanjuje bol. Slično tome, loš san pojačava bol, pa je i poboljšanje sna način za kontrolu boli.

Ostale uobičajene strategije kontrole boli uključuju fizikalnu terapiju, terapeutsku masažu, terapiju miofascijalne relaksacije, obraćanje pozornosti na tjelesnu mehaniku (kako se tijelo drži i kako se kreće) i tretmane toplinom (grijaći jastuci/deke). Akupunktura ili akupresura nekim pacijentima također mogu pomoći kod bolova.

Spavanje

Spavanje se može poboljšati primjenom zdravog režima spavanja. To uključuje odlazak u krevet i ustajanje u isto vrijeme svaki dan; osiguravanje da okruženje za spavanje pogoduje snu (tj. da je tiho, bez smetnji, ugodne sobne temperature, udoban krevet); izbjegavanje kofeina, šećera i alkohola prije spavanja; izvođenje neke vrste laganih vježbi tijekom dana; izbjegavanje jela neposredno prije spavanja; i prakticiranje vježbi opuštanja dok pokušavate zaspati.

Nijedan se lijek nije pokazao učinkovitim u liječenju problema sa spavanjem kod svih pacijenata s fibromialgijom. Također, lijekovi koji su djelotvorni neko vrijeme kasnije mogu postati neučinkoviti.

Ako mislite da bi lijekovi mogli poboljšati vaš san, možete započeti s bezreceptnim lijekovima/suplementima. To uključuje proizvode poput melatonina i valerijane. Ako to ne pomogne i htjeli biste isprobati lijekove na recept, razuman je pristup pronaći liječnika spremnog surađivati s vama kako biste pronašli ono što pomaže u vašoj jedinstvenoj situaciji. Često se propisuje kombinacija dva lijeka, jednog za iniciranje sna i drugog za održavanje sna. Iako lijekovi mogu poboljšati san, mogu ga i pogoršati. Neki lijekovi za spavanje koji su učinkoviti kad se koriste povremeno mogu uzrokovati pogoršanje sna ako se često koriste. Također, neki lijekovi imaju nuspojave, poput osjećaja slabosti ujutro. Lijekovi koji se uzimaju za druge probleme mogu ometati san ako sadrže tvari poput antihistaminika ili kofeina.

Umor

Na umor se obično može utjecati promjenom životnog stila, posebno ako se pazi da se ne pretjera. Život unutar granica uključuje strategije poput postavljanja prioriteta, redovitog odmora, kratkih razdoblja aktivnosti, življenja prema rasporedu i upravljanja posebnim događajima poput odmora i praznika. Ako ne pazite ostajete li unutar vlastitih granica, dugoročno bi to moglo usporiti vaš napredak. S vremenom možete postupno povećavati razdoblja aktivnosti, istovremeno vodeći računa da budu uravnotežena s razdobljima odmora. Izbjegavajte bilo kakvu vježbu ili aktivnost koja je pretjerana jer to može pogoršati vaše simptome. Smanjite aktivnosti na razinu koja vam odgovara umjesto da pokušavate učiniti što više u kratkom vremenskom razdoblju.

Umor se također može umanjiti rješavanjem problema s boli i lošim snom, što oboje pojačava umor. Upravljanje stresom i zdrava prehrana također mogu pomoći u smanjenju umora.

Kognitivni problemi

Strategije koje su općenito korisne za smanjenje drugih simptoma fibromialgije, kao što su paženje da se ne pretjera i upravljanje aktivnostima, također pomažu u smanjenju mentalne magle („brain fog“). Mentalnu maglu pokušajte smanjiti živeći predvidljivim životom s rutinama: radeći iste stvari svaki dan na isti način. Zadatke koji zahtijevaju koncentraciju i mentalnu jasnoću radite u onim dijelovima dana u kojima ste najbistriji. Najbolje doba dana razlikuje se od osobe do osobe. Ako ne razmišljate jasno, odgodite poslove koji su mentalno izazovni, prebacite se na jednostavniji zadatak ili napravite pauzu. Napišite svoje zadatke za taj dan na „popis obaveza“. Upotrijebite bilješke na istaknutim mjestima kako bi vas podsjetile. Upotrijebite kalendar ili alarm na satu, računalu ili pametnom telefonu kako biste pratili sastanke i kako bi vas podsjećali kada trebate što učiniti. Umjesto da obavljate više zadataka istovremeno, radite jednu po jednu stvar.

Podrška mentalnog zdravlja

Naučiti živjeti s kroničnom bolešću često je emocionalni izazov za pojedinca.

Glavna strategija za smanjenje simptoma – smanjenje životnog tempa odnosno paženje da se ne pretjera, je teška. Preporučuje se da se odmorite prije nego što dosegnete svoju granicu energije. To znači da morate zaustaviti aktivnost u kojoj uživate ili koju ste planirali danima ili tjednima prije nego što se iscrpite, čak i ako se osjećate sposobnim dovršiti je. To je frustrirajuće i teško je za prihvatiti. Također, isti zadatak možete izvršiti više puta tijekom godina, a posljedice su svaki put različite, ponekad blage, ponekad teške. Samo zato što ste taj zadatak mogli obaviti prošli tjedan, ne znači da možete i danas. Pacijenti zapravo nikad ne znaju kako će njihova tijela reagirati.

Zbog boli, umora i drugih simptoma koji variraju, dolazi do neizbježnog smanjenja socijalnih, poslovnih i slobodnih aktivnosti što dovodi do smanjene kvalitete života. Razgovor s terapeutom može pomoći u pronalaženju strategija za suočavanje s bolešću i njezinim utjecajem na svakodnevni život.

Pacijent s fibromialgijom treba razviti sustav koji pruža emocionalnu potporu i poboljšava komunikaciju s obitelji i prijateljima. Savjetovanje s terapeutom može poboljšati komunikaciju i razumijevanje bolesti te izgraditi zdravije odnose u pacijentovoj obitelji.

Druge terapije

Uravnotežena prehrana: Uravnotežena prehrana važna je za dobro zdravlje svih ljudi i koristila bi osobi s ili bez kronične bolesti.

Prehrambeni dodaci: Liječnik može napraviti pretrage kako bi utvrdio nedostaju li pacijentu neki važni vitamini i minerali te može predložiti dodatke prehrani koje bi pacijent trebao probati. Liječnik i pacijent bi trebali razgovarati o svim rizicima i prednostima dodataka i razmotriti sve moguće interakcije s lijekovima na recept koje se mogu pojaviti. Naknadne pretrage kako bi se utvrdilo je li se razina vitamina i minerala popravila mogu pomoći u planiranju liječenja.

Komplementarne terapije mogu biti korisne. To uključuje: Bowen terapiju, tehnike disanja, neurofeedback i osteopatske ili kiropraktičke tretmane.

Nekim se pacijentima s fibromialgijom stanje poboljša, ali potpuni oporavak nije vjerojatan te neki pacijenti imaju dugotrajne recidive. Tijek fibromialgije varira. Neki pacijenti s fibromialgijom imaju relativno stabilan napredak, neki osciliraju između razdoblja poboljšanja i razdoblja intenzivnih simptoma, dok neki imaju relativno stabilnu razinu simptoma, niti im se stanje poboljšava niti pogoršava. Prognoza za pojedinca ne može se sa sigurnošću predvidjeti.

Prema istraživanjima, većina pacijenata može očekivati da će fibromialgiju imati cijeli život.

Istraživanja također pokazuju da ljudi koji se liječe multidisciplinarnim pristupom pokazuju najbolje ishode liječenja.